Česi i Slovaci, 20 godina nakon raspada bivše zajedničke države, koji su sada ponovo zajedno u Evropskoj uniji, najviše vole jedni druge.
Ostaci bivše države vide se na svakom koraku, na fakultetima, u prodavnicama ili bolnicama. Moglo bi se reći da "plišanog razvoda" nikada nije ni bilo.
"Podela Čehoslovačke pozitivno je uticala na odnose Čeha i Slovaka", rekao je uoči godišnjice raspada slovački predsednik Ivan Gašparovič.
Tim rečima je samo potvrdio konstataciju jednog od najvećih pobornika raspada bivše države, na čijem čelu je inače i bio, Vaclava Havela, koji je sličnu ocenu izneo tokom obeležavanja 15. godišnjice razdruživanja.
Vaclav Havel je ostao upamćen kao vođa "plišane revolucije", uz svesrdnu pomoć češkog i slovačkog premijera Vaclava Klausa i Vladimira Mečijara.
Poslednje dve godine zajedničkog života, 1991. i 1992., uopšte nisu bile lake. Raspad države se odigrao odozgo, po scenariju političkog vrha, ni uz pristanak građana, a ni protiv njihove volje.
Prema rečima bivšeg slovačkog premijera Mikulaša Dzurinda, usled spora oko toga koga više "košta" federacija, Prag ili Bratislavu, politička elita obeju republika bila je saglasna u tome da je bolji razvod od eskalacija nasilja i širenja tenzija. Mikulaš se na kratko osvrnuo na proteste u Bratislavi 1991. godine i skandiranje mase "Dosta je Havela", koga je i gađala jajima.
"Iako je razvod došao odozgo, građani su ga prihvatili", kaže sada Dzurinda. Međutim, da je bilo referenduma, Čehoslovačka bi opstala, jer bi se i Česi i Slovaci odlučili za dalji zajednički život. Sam proces priznavanja nije tekao lako.
Nemački kancelar Helmut Kol je prvi upozorio da zvanični Bon neće priznati samostalnu Slovačku. Njemu se pridružio i tadašnji poljski predsednik Leh Valensa, istakavši da Poljaci, kao katolici, ne podržavaju razvode.
Ko žali za zajedničkom državom
Danas je sve drugačije. Odnose dveju zemalja dodatno je učvrstio zajednički ulazak u porodicu evropskih zemalja, a proširenje Šengena izbrisalo je ionako propusnu granicu.
Ekonomisti, ali i predsednik Češke Vaclav Klaus, uvereni su da je razdruživanje više donelo koristi Slovacima nego Česima.
Slovačka je pametno iskoristila pristupni period sa EU, sprovela temeljne reforme, ubrzala privredni rast, ušla u evrozonu, ali prosek zarada njenih građana dostiže 80. postotak čeških prosečnih primanja.
Sve to je doprinelo promeni raspoloženja kod građana Slovačke.
Prema rezultatima ankete "Dvadeset godina od raspada Čehoslovačke", sprovedenoj u obe zemlje, danas čak 65 odsto Slovaka podržava nezavisnost Slovačke, dok je pre 20 godina 66 procenata Slovaka bilo za zajedničku državu.
U zemlji dva Vaclava je nešto drugačije. Prema ocenama sociologa, u Češkoj je procenat protivnika raspada opao manje nego kod Slovaka - sa 59 odsto, koliko je bilo 1992. godine, na današnjih 44 odsto.
"Slovačka je uspela da smanji zaostajanje u privrednom razvoju i time je pobila argument da je ona bila kočnica privrednog razvoja u zajedničkoj državi", ocenio je češki sociolog Ivan Gabal.
Bilo kako bilo, od ulaska u EU, danas Česi i Slovaci imaju osećaj ponovnog zajedničkog života. Odnose političara i običnih ljudi ne remeti ni izborna volja građana obeju zemalja, a međusobne posete na najvišem državnom nivou odvijaju se nesmetano.