Sedamdesetogodišnja Vlasotičanka Snežana Stamenković piše poeziju, pravi slike od suvog cveća i šije, a zbog svog talenta izabrana je i za jednu od pet idealnih žena stare Jugoslavije.
Od presovanog i po godinu dana sušenog cveća pravi umetnička dela - čestitke, slike, ukrase čak i lustere. Nekada je sve što zamisli veštim rukama pravila i od vune i tkanine.
Iako ima sedamedeset godina stvaralačka energija je ne napušta.
"Volim cveće i prirodu. Srećna sam kada mogu da mu produžim vek. Slike uglavnom poklanjam jer volim druge da obradujem", kaže Snežana.
Preko dana inspiracija joj je cveće, ponešto i sašije, a noću u tišini emocije i sećanja pretače u pesme. Objavila je četiri zbirke pesama posvećene porodici.
Radni vek provela je u građevinskom preduzeću. Profesija joj, kako kaže, nije nimalo slična sa onim što oduvek neizmerno voli, a to je umetnost.
Slikarka i istaknuta Vlasotinačka poetesa, nekadašnja gimnastičarka, osnivač je Udruženja žena penzionera. Majka je troje dece, a njene uloge, aktivnosti i nagrade mogle bi se još nabrajati, pa i ne čudi što se baš ona našla među pet idealnih žena stare Jugoslavije.
"Neko zadovoljtvo i uspeh u životu svako može da postigne. Ako ne u ručnim radovima onda možda u pisanju, čitanju ili druženju. Samo treba da pronađete sebe", kaže Snežana.
Za sreću i zadovoljstvo kaže Snežana potrebno je malo. Njoj je dovoljan i buket cveća od koga će već ona napraviti najbolji lek za dušu i zdravlje.