Posle pomilovanja Vučka Manojlovića koji je u zatvoru proveo 33 godine, prvi put se u javnost oglasila porodica ubijenog zamenika Okružnog javnog tužioca iz Leskovca. Drugi oštećeni u ovom slučaju nisu želeli da komentarišu odluku o pomilovanju.
Noć između 29. i 30. decembra 1984. godine bila je najduža i najbolnija za porodicu ubijenog zamenika okružnog javnog tužioca Dragomira Krstića. Njegova 79-godišnja supruga Obrenija vest o pomilovanju Vučka Manojlovića primila je teško.
"Naše stradanje je obnovljeno ovim postupkom i stradanje naše rodbine. Nama rane povređuju, prijatelje i rođake uznemiravaju, a javnost obmanjuju. Pa, on tri života da ima ne bi mu bilo dovoljno za zlo koje je napravio", kaže Obrenija Krstić.
Obrenija kaže da im najteže pada to što u proteklim godinama ni novinari ni kolege stradalog supruga nisu pokucali na njihova vrata, a istovremeno su čitali i gledali čak filmove o Vučku Manojloviću.
"Niko nije došao da nas pita kako je i šta bilo. Kako su novinari mogli da pišu kada nisu proverili šta je bilo. Svaku njegovu laž su pisali. Svaku izmišljotinu", kaže Krstićeva.
Drugi oštećeni u ovom događaju od pre skoro tri decenije danas nisu hteli da komentarišu odluku o pomilovanju.
Vučko Manojlović je 1986. godine u Nišu osuđen na smrt. Kada je 2002. godine zakonom ukinuta smrtna kazna, Manojloviću je preinačena kazna na 40 godina zatvora. Dve godine kasnije, Vučko Manojlović je prvi put tražio pomilovanje.