Proizvodnja cveća u porodičnom domaćinstvu može da bude unosan posao. Potrebna je pre svega dobra organizacija i neveliki početni kapital. Oni koji su u tom poslu dvadesetak i više godina solidno zarađuju, a deo profita ulažu u novu opremu.
Domaćinstvo Petra Đorđevića u selu Vučiću kod Rače Kragujevačke pre 28 godina je, umesto povrća, u plastenike posadilo cveće. Procenili su da će od njega imati veću zaradu nego od uzgoja paradajza i paprike. I nisu pogrešili.
Sve što su postigli ostvarili su sopstvenim sredstvima, uz rad bez radnog vremena. Jasmina Đorđević kaže da nisu uzimali nikakve kredite.
"Svake godine se odvajao deo novca od zarade i ubacivao u nove projekte, u kotlarnicu u podizanje stalaža, u kompjutere", objasnila je Jasmina Đorđević.
Kažu da bi za kreditiranje proizvodnje, na primer ciklame, čiji rast od semena do cveta traje i duže od godinu dana, kamate odnele dobar deo zarade.
U porodici svi rade. Kada je puna sezona pomažu im sezonci. Najveći problem je kako prodati cveće, jer, kako kaže Ivan Đorđević, nemaju ugovorenu proizvodnju.
"Nemamo velikog kupca da plasiramo proizvode nedeljno, mesečno. Jurimo od pijace do pijace", rekao je Đorđević.
Pre šest godina devet cvećara osnovalo je udruženje "Šumadijski cvet". Sada ih je skoro dve stotine. Iako je cvećarstvo isplativa poljoprivredna grana, nemaju podršku nadležnih.
Simon Zečević iz tog udruženja smatra da je potrebno poboljšanje zakonskih propisa i podrška institucija kako bi lakše mogli da nabavljaju repromaterijal, seme, nabavku cveća.
"Cveće se kupuje. Nama je potrebna mala podrška da nas gurnu da nastavimo dalje da se razvijamo", objašnjava Zečević.
Uzgoj cveća u svetu je unosan posao. Svakodnevno se na jednoj od berzi u Holandiji proda dvadeset miliona komada reznica ili zasađenog cveća.
Prošlogodišnji izvoz cveća iz Srbije vredeo je samo tri i po miliona dolara.