Svakoga jutra Milovan Dovragović prvo otvori svoje sanduće za poštu, a zatim proveri da li su sva pisma i novine ubačeni na pravo mesto. Za obilazak osmospratnice sa dva ulaza i 100 stanova potrebno mu je oko sat vremena.
"Posle pošte, obiđem toplanu, hidrofor, popnem se na terasu zgrade", kaže Milovan.
U najstarijem soliteru u Šapcu, početkom ove godine stavljena su nova vrata od liftova. Sa majstorima koji su ih menjali Milovan se svakodnevno družio.
"To svoje vreme koje odvaja za zgradu, to niko ni za nadoknadu ne bi radio. Nismo uložili ni dinar, nismo učestvovali, dobili smo vrata lifta, merač toplote, fasadu", kaže Jelka Borota, komšinica.
Skupština stanara u Zorkinom soliteru izdaje prostor za reklame i antene tako da Šapčani koji žive u njemu ne izdvajaju novac za investiciono održavanje.
"Soliter u Pop Lukinoj br. 2 poznat je u celom gradu po angažovanju predsednika skupštine stambene zgrade koji se tiču aktuelnih problema i naplati", kaže Snežana Gvozdenović, Javno- stambeno preduzeće "Stan".
Dok je radio u holding kompaniji "Zorka" Milovan je 75 puta dao krv. I kao penzioner nastavio je da pomaže drugima. Sve prihode i rashode u zgradi uredno zabeleži, a dokumenta čuva još od 1978. godine, kada je prvi put izabran za predsednika kućnog saveta.
"Želja moja da postignem u zgradi sa svojim radom da zgrada funkciniše kao jedna celina", kaže Milovan.
Milovanova supruga kaže da su ga komšije budile i u sred noći zbog nekog kvara u stanu ili liftu.
"On dolazi u zgradu kao da je na radnom mestu, svakoga dana obiđe, pogleda, da li nešto nekome nedostaje", kaže supruga Milka Dovragović.
Iako je Zorkin soliter izgrađen pre 52 godine tehnički kvarovi u njemu nisu česti. Posle zamene ulaznih vrata, telefonske centrale, sandučuća za poštu na redu je i sanacija krova.
Milovan kaže da je svaka zgrada zajednička kuća svih stanara i da on uvek razmišlja o novim projektima.