Francuski oficir Unprofora potvrdio je u haškom procesu bivšem komandantu Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću navod optužnice da je VRS od 1994. do 1995. godine snajperima i granatama napadala civile u Sarajevu i ograničavala humanitarne isporuke gradu.
General Mladić optužen je, pored genocida nad muslimanima i Hrvatima u BiH, za teror nad civilima u Sarajevu granatiranjem i snajperiskim napadima od 1992 do 1995. godine.
Svedočeći pod pseudonimom RM-120, francuski oficir je izjavio da su istrage Unprofora pokazale da je u "velikoj većini" snajperskih incidenata u Sarajevu vatra bila otvorena sa teritorije pod kontrolom VRS.
Svedok je precizirao da je, u vreme dok je on službovao u Sarajevu, od 1994 do 1995. godine, zabeleženo "66 snajperskih incidenata" sa teritorije VRS, a šest za koje je bila odgovorna ABiH. "To nije bio ukupan broj incidenata, već samo oni za koje smo bili sigurni", napomenuo je RM-120.
Unprofor je, po njegovom svedočenju, zbog toga ulagao proteste komandantu Sarajevsko-romanijskog koprusa VRS Dragomiru Miloševiću, na koje je on "ili odgovarao da su Muslimani prvi pucali ili nije odgovarao uopšte".
Prema oceni svedoka, strategiju VRS određivao je i kontrolisao general Mladić, a zadatak generala Miloševića bio je da tu strategiju primeni na taktičkom nivou, oko Sarajeva. "Svi su morali da znaju za naređenja koja je davao Mladić", naznačio je RM-120.
Francuski oficir podvukao je i da je VRS u proleće 1995. uzela teško naoružanje sa kontrolnih punktova Unprofora, suprotno sporazumu o zoni isključenja teške artiljerije u zoni od 20 kilometara oko Sarajeva.
"To je bilo drastično kršenje sporazuma. Nekoliko puta VRS je uzela ta oruđa i iz njih pucala na Sarajevo", izjavio je RM-120. Svedok je potvrdio i da je VRS u maju 1995. uzela za taoce pripadnike Unprofora.
Značajan deo njegovog iskaza bio je, zbog zaštite identiteta, zatvoren za javnost, kao i gotovo celo unakrsno ispitivanje koje je obavio Mladićev branilac Branko Lukić.
Suđenje generalu Mladiću biće nastavljeno sutra. Mladić je optužen i za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština; progon Muslimana i Hrvata širom BiH i uzimanje za taoce "plavih šlemova" UN od 1992 do 1995. godine.